Postizanje živih boja i sjajnog završetka najlonskog tafta uključuje kombinaciju tehnika bojenja i prirodnih svojstava najlonskih vlakana, koja imaju glatku površinu koja reflektira svjetlost. Evo pregleda specifičnih metoda bojenja koje se obično koriste za stvaranje karakterističnih boja i završne obrade tkanine:
Disperzno bojanje (najčešće za najlon)
Disperzne boje su primarna vrsta boje koja se koristi za najlonska vlakna poput najlonskog tafta. Ove su boje dizajnirane da budu neionske i mogu prodrijeti u vlakno kroz hidrofobne interakcije. Najlonski taft, budući da je sintetski polimer, slabo upija boje topive u vodi, pa se za postizanje dubokih, bogatih boja koriste disperzne boje.
Proces bojenja obično uključuje:
Visoka temperatura (oko 100–130°C) kako bi se otvorila polimerna struktura najlona i omogućilo boji da prodre u vlakna.
Kemikalije nosači mogu se koristiti za pomoć molekulama boje u difuziji u najlon, posebno na nižim temperaturama.
Živahnost: disperzne boje pomažu u postizanju živih i intenzivnih boja koje se vide na najlonskom taftu, jer se snažno vežu za vlakna i daju duboke, zasićene nijanse.
Sjajna završna obrada: Glatka i ravnomjerna pokrivenost disperznim bojama na površini tkanine pomaže poboljšati njen prirodni sjaj, pridonoseći sjajnoj završnici po kojoj je najlonski taft poznat.
Bojanje prijenosom topline
Bojanje prijenosom topline još je jedna metoda koja se koristi za najlonski taft za stvaranje živih, postojanih boja, posebno za tiskane dizajne ili višebojne uzorke.
Proces uključuje ispisivanje boje na transfer papir i zatim toplinsko prešanje tkanine s papirom. Toplina uzrokuje da boja migrira s papira na tkaninu, gdje se veže za najlonska vlakna.
Ključne prednosti:
Stvara oštre, živopisne dizajne.
Omogućuje preciznu primjenu boja i uzoraka bez mijenjanja cjelokupne teksture ili završne obrade tkanine.
Toplina pojačava sjajni učinak, osiguravajući da su jarke boje sjajne i ujednačene na tkanini.
Bojanje kiselinom (manje uobičajeno za taft)
Kisele boje se također povremeno koriste za najlonske tkanine, posebno kada je za željeni učinak potrebna intenzivnija boja ili povećana postojanost na pranje.
Ove boje su topive u vodi i nanose se u kiseloj otopini, što im pomaže da se vežu za najlonska vlakna.
Proces kiselog bojenja uključuje zagrijavanje tkanine u kiseloj otopini boje, obično na temperaturama oko 80-100°C.
Dok kisele boje nude izvrsnu postojanost boja i daju svijetle, zasićene boje, one se rjeđe koriste za najlonski taft u usporedbi s disperznim bojama jer obično ne proizvode istu razinu sjaja ili sjaja.
Bojanje pigmentom (manje uobičajeno za taft)
Pigmentno bojenje koristi fino mljevene pigmente koji se nanose na površinu tkanine, često uz pomoć veziva za prianjanje pigmenata na vlakna.
Ova metoda se češće koristi za pamuk ili poliester, ali se može koristiti za najlonski taft kada se želi mat završni sloj ili posebni efekti.
Pigmenti ne prodiru u potpunosti u najlonska vlakna poput disperznih boja, pa je rezultirajuća boja manje jarka, ali ipak može ponuditi jedinstveni izgled s drugačijom teksturom.
Bojanje pigmentom općenito je manje prikladno za postizanje sjajnog završetka jer ostavlja površinu tkanine teksturiranijom.
UV bojanje i bojanje s posebnim učinkom
UV-reaktivne boje ili boje s posebnim učinkom koriste se kada se boja tkanine treba promijeniti ili pojačati pod određenim uvjetima osvjetljenja.
Najlonski taft može se bojati pomoću ovih specijaliziranih boja kako bi se stvorile tkanine koje imaju sjaj, preljeve ili efekt promjene boje, ovisno o svjetlu.
Sedefasti završni slojevi: neke specijalizirane disperzne boje i tretmani mogu stvoriti biserni ili iridescentni efekt na najlonskom taftu, što povećava njegov sjaj i pridonosi njegovom blistavom izgledu.
Boje osjetljive na toplinu također mogu izazvati promjene boje kada su izložene temperaturnim varijacijama, dodajući tkanini dinamičan element.
Završni tretmani za poboljšanje sjaja
Iako je bojanje primarna metoda za dodavanje boje, dodatni završni tretmani često se koriste za povećanje sjaja i trajnosti najlonskog tafta.
Silikonske završne obrade ili smole mogu se nanijeti na tkaninu kako bi se dobila završna obrada visokog sjaja koja pojačava njen prirodni sjaj.
Toplinsko učvršćivanje tkanine nakon bojenja može zadržati oblik i sjaj tkanine, osiguravajući da zadrži svoj svjež, sjajan izgled.
Premazi kao što su vodoodbojni ili antistatički završni slojevi također se mogu nanijeti nakon bojenja kako bi se poboljšala funkcionalnost tkanine, a istovremeno očuvala njezina glatka površina.
Bojanje za specijalni najlonski taft (npr. za vanjsku ili industrijsku upotrebu)
Tkanine od tafta koje se koriste u tehničkoj ili vanjskoj primjeni (kao što su šatori, vreće za spavanje ili kišne jakne) mogu se podvrgnuti posebnim postupcima bojanja koji kombiniraju boju s funkcionalnim premazima.
Ovi premazi ne samo da dodaju boju, već također pružaju važne značajke poput vodootpornosti, otpornosti na UV zračenje ili otpornosti na plamen, što može utjecati na izgled i završnu obradu tkanine.
Dobiveni najlonski taft i dalje će zadržati svoj sjajni završetak, ali može imati i funkcionalna svojstva koja ga čine prikladnim za ekstremne uvjete.